Izašao je novi roman Damira Mađarića- Nespretni Dado
Knjigu možete naručiti putem kontakt forme na našoj stranici
Gledao sam koke kako kljucaju zrnje kukuruza, malkice ih ganjao a malkice ih gađao iz dosade kamenčićima.
Koke kao koke trčale su, kokodakale, dizale graju i iznervirane širile krila. Još jedan luđak, sigurno su mislile koke, ali ovaj
nas bar ne škaklja kao ludi djed Josip! I tako su dozvale pijetla Todora. A na pijetla Todora nisam bio spreman.
U dvorištu su opasnog pijetla Todora izbjegavali svi, čak ga je i baka Jelica znala potegnuti metlom
koliko je bio tvrdoglav i junačan u obračunu sa svojim neprijateljima. Njemu su svi bili neprijatelji koji su uznemiravali njegove kokoši, a ti su zaslužili da ih dobrano iskljuca i istjera iz dvorišta. I tada se dogodila to sa mnom. Pijevac Todor je odmah pomislio da sam mu
neprijatelj, da želim uništiti i razjuriti njegove prelijepe kokoši, a to nije mogao dopustiti. Pijevac Todor bio je velik, nešto poput labuda ili povećeg purana: dakle ogroman, meni se činio da je poput slona ili nosoroga. Sjedio sam na ogromnoj žutoj bundevi i s tog
bundevastog prijestolja vladao sam cijelim dvorištem i svim podanicima u njemu. »Iš, iš koke, is is bu koke, bu«, vikao sam s
bundeve, a koke su luđački kokodakale, letjele i jurile. Pijevac me fi ksirao na bundevi. Osmotrio me, zamahnuo je, dva, tri, četiri puta,
veličanstvenim krilima podigavši prašinu u dvorištu i krenuo je u rat za koke koje je ugrožavao klinac na bundevi. Pijevac je munjevito skočio, zatresao krilima i bacio me s bundeve na prašno tlo. Zakukurikao je pobjednički i ponosno na tikvi koju je osvojio!
I tu stvar nije stala između mene i pijevca Todora, o ne! Brzo sam ustao i potrčao dvorištem, a za mnom razjareni pijevac koji me je želio zauvijek otjerati i vratiti mir u svoje dvorište. Sustizao me je, mlatnuo bi me krilima pa kljucnuo kljunom pa opet krilima i tako me vijao nekoliko krugova dvorištem. Kokoši, njih tuce do dva, stajale su u kutu dvorišta i ushićeno su promatrale svoga kokota kako pravi red u njihovom domu. Bile su ponosne i sretne što imaju tako velikog, odlučnog i snažnog pijevca. Pljeskale su mu krilima, vikale su hura, bravo, samo tako Todore! Trčao sam koliko su me noge nosile, pao sam dva puta, a pijevac, puf, brzim kljucanjem kljunom u
glavu. Treći napad ne bih preživio, ali zgrabio sam prut i uperio ga poput mača prema pijevcu Todoru koji nije vjerovao što vidi.
»Ti mali mršavko, kako se usuđuješ meni suprotstavljati, meni pijevcu, zgazit ću te!« kokodakao je ljutito, samo da mu od ljutnje nije
izbila pjena na kljunasta usta, jer sam ja ipak bio najmanji stvor u dvorištu. »Zgazi ga, Todore, zgazi!« urlale su koke. Zamahnuo sam štapom prema Todoru. »Pazi o pazi, budi oprezan Todore! Gdje da nađemo pijevca junačna ako pogineš!« kokodakale su koke u transu.
Zamahnuo sam još dva-tri puta prutom prema pijevca koji je kružio oko mene da bi me munjevito kljucnuo kljunom u ruku.
Tiho sam jauknuo, mahnuo prutom i lupio ga po krilu. Pijevac Todor je zateturao. »Platit ćeš mi za ovo, mali! Sad si gotov!« bjesnio
je Todor krenuvši u konačni napad. U tom sam trenutku ugledao veliku pokrivaču, pokrivala je lonac za kuhanje veša i uzeo sam je
kao štit. Pijevac Todor je te iste sekunde svom snagom jurnuo na limeni poklopac, odbio se u silini naleta od njega i tresnuo na leđa.
Umjesto da mlatnem pijevca prutom kada je bio na leđima s nogama u zraku, počeo sam se smijati! Todor povrijeđena ponosa i časti brzo je skočio na noge. Zamahnuo je krilima i još žešće krenuo kružiti oko mene u namjeri da me porazi. »Osveta je moja i samo moja, crve mali!« kokodakao je Todor i kružio oko mene. »Tako je, Todore, tako je!« kokodakale su koke u zboru. Naoružan prutom i štitom okretao sam se i branio, ali ponestajalo mi je snage, a u glavi mi se počelo vrtjeti. Spoticao sam se o kamenčiće, a pijevac Todor
postajao je sve bezobrazniji i agresivniji. U toj vrtnji zavrtjelo mi se u glavi i od silne vrtnje pao sam na leđa, poklopac na mene, a na
poklopac je skočio pijevac. Todor je svom snagom počeo udarati kljunom i krilima po poklopcu. »Prestani, dosta je, dosta, iš, iš!« pokušao sam ga otjerati, sada već na rubu suza. U tom se trenutku pojavila iz kuće baka koja je zgotovila ručak. »Pa što je ovo, za ime Boga?« kriknula je baka. I u trenu je u ruci imala metlu kojom je otjerala pijevca s mene. »Todore, ako ovako nastaviš završit ćeš ti meni u loncu kao kuhano meso s hren sosom!« zaprijetila mu je ljutito baka. Baka me je podigla, obrisala prašinu s mene i
odvela me u kuću na slasni puding. Pojeo sam puding, a da nisam povratio. Svi su proslavili i taj sretni događaj. »Znači, osim juha voli hren sos i puding, a sutra za njega kuham juhu od vrganja«, objavila je ukućanima baka.